Sigurno se može reći da svako dijete posjeduje neke strahove u određenim količinama. Neke su normalni, a neki nisu. Uloga roditelja je da uplašenom djetetu vrati sigurnost. Ako budete imali u tome uspjeha, vaše dijete će se osjećati sigurno i sada i u budućnosti. Određena količina straha je zdrava i razumljiva. Ona nas drži podalje od opasnosti. Svoju djecu učimo da ne trče na ulicu, da ne primaju slatkiše od nepoznatih ljudi, itd. Na taj način ih učimo da se plaše posljedica koje ih mogu zadesiti u tom slučaju. U biti, mi ih učimo da budu oprezni. Ako dijete pokazuje strah kada za to nema razloga i ako je taj strah prevelik, onda se može reći da se radi o fobiji. Neki od najuobičajenijih ljudskih strahova su: mrak, samoća, ljuti ljudi, odbijanje, neslaganje, neuspjeh, pravljenje grešaka, psi, držanje govora, zubari, bolnice (krv), paukovi, testiranje, ljudi sa deformacijama i policija. Ako se neki od ovih strahova ne prepoznaju i ne liječe na pravi način, može da dođe do fobija u kasnijem životu djeteta.

Strah od mraka

Strah od mraka nastaje kada roditelji insistiraju da dijete ostane u potpuno mračnoj sobi kada odlazi na spavanje. Neka djeca se toliko plaše mraka da im se broj otkucaja srca poveća. Roditelji treba da shvate činjenicu da soba djeci izgleda potpuno drugačije kada su svjetla ugašena. Neki od koraka koje roditelji treba da preuzmu su: koristite lampu, ostanite sa svojim djetetom u sobi i razgovarajte s njim kada se svjetla ugase, ostavite vrata odškrinuta i recite mu da ćete biti u blizini, ako se dijete probudi u toku noći, nemojte mu reći da dođe u vaš kreveta jer mu na taj način stvarate naviku koje se teško riješiti, utješite ga umjesto toga i recite mu da ste ponosni na njega što može sam da spava u sobi, ostanite dosljedni pristupu za njegovo ponašanje.

Strah od životinja

Strah od životinja je prisutan među svom djecom, ali se on smanjuje kako djeca odrastaju. Kako biste smanjili ovaj strah kod vašeg djeteta, možete učiniti sljedeće: nemojte prenositi svoj strah na djecu, objasnite svom djetetu strah koji osjeća prema životinjama, nabavite kućnog ljubimca koji će biti manji od vašeg djeteta, neka se vaše dijete stara o njemu, ne dozvolite djetetu da maltretira životinju ili da je začikava, jer to može da dovede do napada i ujeda, što će razviti još veći strah djeteta prema životinjama, nemojte prisiljavati svoje dijete da ga mazi, sve će doći u svoje vrijeme.

Strah od škole /vrtića

Ovaj strah ima mnoštvo uzroka, bilo stvarnih ili zamišljenih, a na roditeljima je da otkriju te uzroke. Da li je riječ o strahu od škole ili o odlasku od kuće? Ako se radi o ovom prvom, šta je to što izaziva strah od škole? Da li je to vožnja autobusom, loš uspjeh, zadirkivanje? Svaka od ovih mogućnosti se treba ponaosob ispitati. Ako je u pitanju odlazak od kuće, recite mu da ćete biti tu kad se vrati iz škole. Razgovarajte svaki dan sa djetetom o tome kako je bilo u školi.

Strah od zubara

Strah od zubara nemaju samo djeca, nego i odrasli. To se dešava jer dijete osjeća da nema kontrolu nad situacijom. S obzirom da djeca redovno moraju da posjećuju zubara, taj strah se mora prebroditi. Pažljivo odaberite zubara, ako je moguće onoga koji je specijalizirao dječiju stomatologiju. Odvodite dijete zubaru u mlađim godinama, tako da se počne privikavati na to, učite svoje dijete oralnoj higijeni i stvarajte mu naviku da redovno posjećuje zubara, nastojte da svoje strahove ne prenosite na svoje dijete.

Strah od smrti

Djecu obično zanima smrt i to je normalno sve dok dijete nije pretjerano zabrinuto da bi neko koga on voli mogao uskoro da umre. Djeca se ne plaše smrti dok ne umre životinja ili osoba. Tada počinju da razmišljaju da i oni mogu jednog dana da umru. Razgovarajte sa svojom djecom o tome ako oni tako žele, ali im recite da još ne treba da se brinu. Budite iskreni prema djetetu ako neko od članova vaše porodice umre ili pogine, jer neznanje kod djeteta može da izazove strah. Mnogi stručnjaci tvrde da bi dijete trebalo da bude starije od pet godina da bi prisustvovalo sahrani i to samo u slučaju ako želi.

Možda bi najbolje bilo kad bi roditelji svojoj djeci priznali da su i oni imali slične strahove u djetinjstvu. Na taj način će pokazati djeci da razumiju kroz šta prolaze kada osjećaju strah i da će uvijek biti uz njih da ih utješe.

Foto: sxc.hu