Ovi poremećaji predstavljaju dugoročne bolesti i zahtijevaju dugoročno liječenje. Ovi poremećaji se obično javljaju zajedno sa tinejdžerskom depresijom, upotrebom nedozvoljenih supstanci, strahom, itd. Što se prije uoče i počnu liječiti, veće su šanse za potpuni opravak. Tri najprisutnija poremećaja u ishrani su: anoreksija, bulimija i gojaznost (prejedanje, jedenje u neograničenim količinama). Istraživanja pokazuju da su to, u više od 90% slučajeva, osobe ženskog pola od 12 do 25 godina. Međutim, sve je veći broj starijih žena i muškaraca koji se susreću sa ovim problemom, kao i na stotine hiljada dječaka.

Koji su simptomi poremećaja u ishrani?

Anoreksija – Osobe koje boluju od ove bolesti imaju neobične navike kad je riječ o hrani. Oni izbjegavaju hranu, obroke, konzumiraju određenu hranu i jedu je u malim količinama, gledaju koliko su pojeli i broje svaku kaloriju. Pretjeruju sa vježbama.

Bulimija – Osobe koje pate od ove bolesti unose prekomjernu količinu hrane u jednom mahu i gotovo odmah nakon toga povraćaju, koristeći laksative ili diuretike (vodene pilule) kako bi se riješili hrane koju su maloprije unijeli u svoj organizam. Kao i osobe koje imaju problema sa anoreksijom, tako i osobe sa bulimijskim problemima jako strahuju od viška kilograma.

Gojaznost (prejedanje) – Iako ovaj poremećaj, kao i bulimija, uključuje pretjerano unošenje hrane u organizam, on, za razliku od bulimije, ne podrazumijeva čišćenje tijela od hrane. Za ovaj poremećaj je karakteristično prekomjerno, često i vrlo brzo unošenje hrane, bez obzira da li je osoba gladna ili ne. Ove osobe se uglavnom stide i osjećaju krivima zbog svojih postupaka. Za razliku od prethodna dva poremećaja, ovaj poremećaj se skoro podjednako događa i kod žena i kod muškaraca.

Kako se liječe ovi poremećaji?

Anoreksija – Prvo, osoba koja pati od ovog poremećaja treba da vrati optimalnu kilažu. Čim se zdravstveno stanje pacijenta ustabili, pristupa se individualnoj ili porodičnoj psihoterapiji. U ovom slučaju roditelji pomažu svom djetetu da nauči ponovo da jede i da održava zdrave prehrambene navike. U ovome pomaže i bihevioralna terapija, grupna terapija, itd.

Bulimija – Osim ako loš način ishrane nije bio ozbiljan, prvo bio trebalo liječiti mogućnost prisustva nedozvoljenih supstanci tokom tog perioda. Zatim, trebalo bi smanjiti ili eliminisati navike pretjeranog unošenja hrane i pražnjenja. I u ovom slučaju se pokazalo da bihevioralna terapija, psihoterapija, kao i porodična terapija imaju efekta.

Gojaznost (prejedanje) – Strategije za liječenje ovog poremećaja su slične kao strategije za liječenje anoreksije i bulimije. Ovaj problem je skoro uvršten u poremećaje u ishrani.