Stidljivost je uobičajena, ali nedovoljno shvaćena emocija. Svako se u novim društvenim prilikama osjeća nesigurno ili nelagodno. Međutim, ponekad stidljivost može da utiče na društveni razvoj djeteta i da ograniči njegovo učenje.

Šta je to zapravo stidljivost? Osnovno osjećanje stidljivosti je univerzalno i razvilo se kao prilagodljivi mehanizam koji pomaže pojedincu da se suoči sa društvenim podražajima. Stidljivost je mješavina emocija, koja uključuje strah i zaiteresovanost, napetost i ugodnost. Može da dođe i do povećanog broja otkucaja srca i pojave krvnog pritiska. Pokazatelji stidljivosti su pognutost glave i fizička ili verbalna rezervisanost. Govor kod stidljivih osoba obično treperi, one obično oklijevaju da kažu nešto. Kod mlađe djece je prisutno sisanje palca. Neka djeca više vole da se igraju sama i nemaju potrebe za društvenom interakcijom.

Koje situacije djecu čine stidljivima?

To su uglavnom novi društveni susreti, naročito ako sramežljivo dijete osjeća da je u centru pažnje. „Epidemija sramežljivosti“ se pripisuje naglim promjenama društvenog okruženja i takmičarskim duhom koji nameću škola i posao, a sa kojima se djeca i odrasli moraju suočavati. Odrasli koji svom djetetu ne pružaju dovoljno samostalnosti, stvaraju osjećaj sramežljivosti. Zašto su neka djeca sramežljivija od ostale djece?

Neka djeca su po prirodi sramežljiva, ta tako mogu češće da reaguju na nove društvene prilike. Istraživači povezuju odgoj i prirodu sa ovim osjećanjem. Neki vidovi sramežljivosti se uče. Kulturna pozadina djeteta i njegovo porodično okruženje nude modele društvenog ponašanja. Sve više se govori o nasljednim i temperamentnim osnovama kad je o stidljivosti riječ. Zapravo, nasljeđe može da ima veliku ulogu kad se radi o stidljivosti i to više nego ka je riječ o bilo kojoj drugoj osobini ličnosti.  S druge strane, večina istraživanja pokazuje da je veoma mali udio uticaj genetike na stidljivost. Čak se i nasljedne predispozicije mogu modifikovati.

Kada je stidljivost problem?

Stidljivost može djeci da pomogne da se privremeno povuku i povrate kontrolu. Međutim, ako djeca pokažu stidljivost u bezrazložnim situacijama, onda su u svojevrsnoj opasnosti. Takvoj djeci možda nedostaje samopouzdanje ili imaju veoma lošu sliku o sebi. Stidljiva djeca su manje simpatična svojim vršnjacima, pa ih ti vršnjaci ponekad mogu i odbaciti i imaju manje šanse za razvijanje društvenih vještina. Djeca koja nastave da budu pretjerano sramežljiva kao adolescenti i kao odrasli, obično sebe opisuju kao usamljene osobe koje imaju manje bliskih prijatelja i veza sa osobama suprotnog pola od svojih vršnjaka.

Kako pomoći stidljivom djetetu?

Upoznajte i prihvatite svoje dijete u potpunosti. Ukoliko budete imali osjećaja za interesovanja i osjećanja svoga djeteta, to će vam omogućiti da izgradite odnos sa svojim djetetom i da pokažete da ga cijenite. Tako će vaše dijete imati više samopuzdanja i biće manje povučeno. Izgrađujte samopoštovanje. Sramežljiva djeca mogu da imaju lošu sliku o sebi i da osjećaju da će biti neprihvaćena. Podstičite svoju djecu da iskazuju svoje vještine i ohrabrujte ih da budu samostalni. Često im upućujte pohvale. Razvijajte društvene vještine. Podstičite sramežljivu djecu na društveno ponašanje, to ih može učiniti preduzimljivijima. Igra sa novim vršnjacima sramežljivoj djeci omogućuje da počnu ispočetka i dobiju viši status među vršnjacima. Dozvolite sramežljivoj djeci da se zagriju prije novih društvenih prilika. Ukoliko guramo dijete u situaciju, koja po njegovom mišljenju predstavlja opasnost, onda djetetu nećemo pomoći da razvije društvene vještine. Pomozite djetetu da se osjeća sigurno i nađite načina da ga pridobijete i namamite u društvenu interakciju.

Zapamtite da sramežljivost nije u potpunosti loša. Ne treba svako dijete da bude u centru pažnje. Skromnost i staloženost kao neke od osobina sramežljivosti se posmatraju kao pozitivne. Sve dok se dijete ne osjeća neugodno ili odbačeno, nije potrebno preduzimati drastične mjere.

Foto: sxc.hu