Do dobrog i primamljivog posla nije lako doći, naročito u zemljama u kojima je visok procenat nezaposlenosti. Međutim, za mnoge poseban problem predstavlja dolaženje do prvog posla, makar bio i nedovoljno primamljiv. Tim fenomenom bavili su se brojni istraživači, o čemu svjedoče mnogi njihovi radovi i na hiljade ispisanih stranica. Njihovim pažljivim proučavanjem dolazi se do zaključka da je u nalaženju prvog posla neophodno:

• identifikovati i procijeniti lične interese, sposobnosti i veštine;
• utvrditi koliko su vještine, sticane i razvijane kroz obrazovne i profesionalne programe, povezane sa ciljevima karijere;
• utvrditi koliko su obrazovni rezultati i životno iskustvo povezani s profesionalnim mogućnostima;
• identifikovati postojeće institucije za planiranje karijere i traženje posla (dostupne, na primjer fakultetima, univerzitetima, školama, poslovnim organizacijama, ustanovama i agencijama za zapošljavanje);
• utvrditi, interpretirati i upotrebiti informacije o slobodnim mjestima i šansama za posao;
• uspostaviti mrežu za traženje posla, preko kolega, prijatelja i rođaka;
• obezbijediti znanja i vještine u pripremi prijava, pisanju biografije i slično;
• razviti vještine i ponašanje potrebno za uspješno intervjuisanje za posao;
• razviti vještine za procjenu prilika za dobijanje posla i razvoj karijere (na primjer, posla koji se nudi, radnih mijesta, beneficija i prilika za razvoj i promjenu).

Osim javnih i privatnih agencija koje pružaju pomoć pri zapošljavanju, veoma je važno stvaranje mreže kontakata i uključivanje svojih kolega, prijatelja, rođaka, profesora i drugih u traganju za poslom. Njihova pomoć može biti dragocjena. Što se tiče pomoći prijatelja, rodbine i kolega, nje je oduvek bilo i biće je. Takav vid ispomaganja, po svemu sudeći, daje bolje rezultate nego mnogi drugi.

Foto: sxc.hu